Izborna lakrdija u Crnoj Gori

Želio bih da se samo mirno osvrnem na protekle mjesece, jer to je period kada je iluzija demokratije u Crnoj Gori prešla u apsurdnost. Želio bih samo da podsjetim sve ljude koji se sada moraju osjećati isfrustrirano, ojađeno, poniženo i uvrijeđeno, ukoliko je još u Crnogorca ostalo bar malo “čojstva i junaštva”, na sva dešavanja koja su obilježila ovaj period, u nadi da će to biti podsticajno ne samo za kritičku misao, već i za konačno preuzimanje odgovornosti i djelovanje u pravcu istinske promjene. Na ostale, kojima je poltronstvo postalo način života, sve ovdje napisano ne može imati uticaja jer je takav soj u stanju samo slijepo slijediti što mu dupe zapovijeda.

Kako je to bilo u mjesecima prije onih oktobarskih parlamentarnih izbora? Znali smo da živimo u zemlji kojom upravljaju neki drugi centri moći koji su daleko od demokratskih, na čelu sa svojim najisturenijim predstavnicima, liderima ove države koji se svojom ohološću i bezobzirnošću prema svom građaninu snažno ističu u odnosu na neke druge slične režime. Ukratko, znali smo da živimo u mafijaškoj diktaturi, nekad suptilnoj a sada sve otvorenijoj tiraniji. Imali smo tada afere oko poskupljenja struje, aferu Telekom, sumnjive privatizacije, kao očigledne dokaze svega što smo znali. I potom su uslijedili protesti … Ljudi su dolazili iz svih krajeva zemlje Iskreno za mene je to bio tračak nade, narodno nezadovoljstvo je bilo veliko, a znao sam da se samo tako jedan korumpirani i diktatorski režim može promijeniti. Protestom, otporom tom režimu, odbijanjem da se povinujemo njegovim nemoralnim odlukama! Bio sam sumnjičav u to koliko ovdašnji ljudi, beznadežno uljuljkani u učmalost i mulj našeg tla, tako pogodnog za razvoj najgore vlasti, mogu zapravo da učine. I energija je počela da se širi, postojala je volja i brojnost sa tendencijom rasta … Ali onda, sve je počelo da se gasi …. Organizatoru je u odsudnim trenucima nedostajalo volje i snage da podigne protest na viši nivo. Govorilo se da je to “nepolitički” protest, kao da je nešto tako uopšte moguće u zemlji sada već dokazane partokratije. Opozicioni lideri stajali su sa strane, pardon – šetali su “stubovima Sistema”, bez nekog značajnijeg uplitanja onda kada je to bilo itekako potrebno da se dostigne kritična masa tako prijeko potrebna za ozbiljniju borbu protiv tog Sistema čije smo stubove obilazili. Trebalo je tada političke volje i odlučnosti da se podrže protesti. Opet pardon, bilo je izjava podrške! Ali bio je potreban čin podrške, recimo izlazak iz Skupštine?! Ubijeđen sam da bi to proizvelo potreban efekat i protest usmjerilo ka svom cilju, rušenju Sistema. Ali sve je to izostalo, ostale su samo šetnje tih u Podgorici lijepih sunčanih dana, poneka svirka pred Vladom, par simpatičnih gafova , što se ubrzo raspršilo, zahvaljujući nedostatku jasne vizije i cilja, ostavivši gorak ukus razočarenja. Zaključak je da su protesti ipak imali svrhu koja je, gle čuda, poslužila istom onom protiv koga se navodno borila, Vladi. Pomenuto narodno nezadovoljstvo ovim činom je amortizovano, besomučno je ubijen i taj tračak nade, osiguravši da se tako nešto ne ponovi u skorije vrijeme. Sa druge strane, nekoliko vođa tih protesta čak je i politički profitiralo, navodno nastavljajući svoju borbu kroz institucije sistema i opozicione stranke. Toliko o “nepolitičnosti” protesta!

Potom su uslijedili lokalni izbori u Herceg Novom i Tivtu. I naravno “pobjeda” DPSDP oligarhije u Tivtu, dok je u Novom opozicija zadržala nekako vlast ali uz rast pristalica tivatskih pobjednika. Opozicija postaje sve glasnija, govoreći da da vlast i dalje u kampanji koristi državne resurse i tajne fondove, i da su izbori namještaljka i krađa. Pa zašto onda na njima učestvovati? I tada se javljaju prvi povici podrške bojkotu. Medojević ističe: “Bojkot je snažno oružje protiv diktatorskih režima, i ima smisla samo ako su svi glavni politički akteri u njemu. Treba da ima podršku civilnog sektora, sindikata, studenata i slobodne javnosti, i mora postojati određeni politički cilj. Zahtjev mora biti formiranje tehničke vlade koja bi uradila određene stvari koje bi značile slobodne izbore”. Srđan Milić  je, nakon izbora u Herceg Novom i Tivtu, rekao da će pokrenuti prijave protiv onih državnih funkcionera koji su zlouptrijebili svoju funkciju dolazeći u Herceg Novi, navodeći da više nikada neće učestvovati u izborima ukoliko se ne obezbijede fer i demokratski uslovi. Ups, zar ovaj široki front bojkota koji pomenuše nije mogao efikasno da se primijeni na pomenutim protestima? Pitanje je samo zašto nije. Čvrsto vjerujem da bi i ta famozna međunarodna zajednica promijenila mišljenje u takvoj situaciji. Ipak ne, odustaje se od te zamisli i ide drugim putem. Uprkos i tada očiglednim zloupotrebama i krađi, i nedemokratskim uslovima, opozicija se odlučuje za drugačije rješenje. Ujedinjenje opozicije – koje su mnogi smatrali bitnim faktorom za konačnu pobjedu na izborima. U tom duhu nastaje Demokratski Front, na čelu sa Miodragom Lekićem, sada predsjedničkim kandidatom. Ipak, SNP, nekad nosilac titule najjače opozicione partije, odlučuje da ne uđe u taj jedinstveni front, nudeći koalicioni sporazum po kome SNP-u treba da pripadne 40 mandata, što DF odbija “jer bi to obesmislilo namjeru da se Front profiliše kao složen i jedinstveni subjekat.” Dio SNP-a predvođen Milanom Kneževićem pristupa DF. Nešto ranije, nastala je nova partija, Pozitivna Crna Gora, koja se profiliše kao suverenistička partija lijevog centra i građanske orjentacije, na čelu sa Darkom Pajovićem.

U tim uslovima, opozicija odlučuje da nastupi na oktobarskim izborima. U kampanji se sve jače potencira da je od suštinske važnosti da što više glasača izađe na izbore, sa procentom od 70% kao ključnim za pobjedu. U javnom mnjenju raste uvjerenje da “ko ne glasa, glasa DPS”. Opozicija slavi Pirovu pobjedu, ili su je bar kao pobjedu željeli predstaviti, prvi put od 2001. godine DPSDP je ostala bez apsolutne većine, ponosno se kliče. Bez namjere da umanjujem samoproklamovani izborni uspjeh, svakom čovjeku već tada postaje jasno da je opet vladajuća koalicija pobjednik.Počinju igrice oko formiranja Vlade, svi nastoje da se nešto dogovore, ali opet nekako ne uspijevaju. Na momente pomišljam da opozicija u stvari i ne želi vlast. I onda na scenu stupaju manjinske partije, BS i HGZ, koje su osvojile značajan broj mandata pa se smatraju najvećim pobjednikom tih izbora. Oni i Pozitivna koja osvaja sedam poslaničkih mjesta. Apsurdnost izbora dolazi tu do punog izražaja. Podsjećam da su navedene manjinske stranke nastupale ranije u sklopu diktatorske koalicije. Poznato je da manjinskim partijama potreban manji broj glasova da bi ostvarile mandat (cenzus). Taj poseban cenzus ne važi kad su dio koalicije. I onda nastaje pravi cirkus, oni navodno pregovaraju sa svim politčkim subjektima u Crnoj Gori, a i slijepom je očigledno da ulaze u koaliciju sa starim drugarima. Zaključujem da su dobro proračunali koliko mandata je potrebno da održe vlast, a koliko mogu da osvoje, pa manjinske stranke nesebično priskaču u pomoć održanja veličanstvenog projekta “Evropske Crne Gore” (ili bolje rečeno, u pomoć diktatorskom režimu).
Ipak, apsurdnost izbora u Crnoj Gori se u najboljem svijetlu pokazuje na lokalnim izborima u Nikšiću, održanim istog dana. Naime, opozicija je u ovom gradu došla do pobjede, ali tako nije mislio i sada već famozni Drago Đurović, odbornik Pozitivne, koji odlučuje da glasa za kandidatkinju DPS-a za predsjednika SO. U iznenađujućem obrtu pomenuti je stao na stranu vladajuće koalicije napustivši sjednicu lokalne skupštine zajedno sa 20 odbornika koalicije Evropski Nikšić. Đurović kasnije uporno odbija da vrati mandat, dok ga Pozitivna isključuje iz partije. Sve to zemlju baca u svojevrsnu “političku krizu” kako su to nazivali analitičari. Ali to je u stvari bio cirkus, tragikomična predstava, tužni “reality show” crnogorske zbilje. Ne znam kako bih drugačije opisao situaciju u kojoj jedan čovjek odlučuje o izbornoj volji 23000 građana. Najočigledniji mogući čin političke korupcije, čin kojim se jasno rugaju onima istima za čije se interese kao bore, ostaje bez adekvatnog odgovora. Korumpirane državne institucije naravno ćute. Sve to vodi inicijativi DPS-a o skraćenju mandata novoizabranoj Skupštini Opštine Nikšić, dok opozicija još jednom konstatuje: “Skraćenje mandata je dokaz da postoji politička korupcija i predstavlja poništavanje rezultata izbora održanih 14.oktobra samo iz razloga što ti rezultati ne odgovaraju DPS-u …” Pa dobar dan, šta je tu još novo?! I da, da ne zaboravim, još jednom se napominje: “pribjeći ćemo svim parlamentarnim i van parlamentarnim sredstvima, političke i građanske borbe sa ciljem odbrane demokratije i volje građana”. Hm, vanparlamentarnim? Ajd’ da vidimo …

Početak nove 2013. godine obilježila je afera koja bi u iole demokratskijim sistemima bila razlog pada Vlade isti dan. Ne bi moralo da se čeka da Ranka procijeni “zakonitost” toga. Naime, “Dan” je objavio transkript sa sjednice DPS-a pred oktobarske parlamentarne izbore, u kom su Gospodar i njegovi podanici odigrali glavne uloge. Zapravo, tu se mogli čuti kako Jelić, direktor Zavoda za zapošljavanje CG, sprovodi politiku zapošljavanja prema partijskoj pripadnosti, precizno izračunavši kako jedan zaposleni donosi DPS-u četiri glasa. Šamar u lice svakom radniku, studentu, građaninu Crne Gore. Čin krajnjeg bezobrazluka i osionosti oligarhije na vlasti u situaciji u kojoj ljudi jedva sastavljaju kraj sa krajem, trudeći se da zadrže poslove taksista, šankera i slično sa prihodom od oko 200-300 evra (daleko ispod nivoa potrošačke korpe). Snimak potvrđuje ono što se oduvijek znalo i automatski čini izbore nelegitimnim i nezakonitim koji kao takvi ne predstavljaju volju birača! Čuš’, volju birača! Pa zar Drago nije fino pokazao koliko je to nebitno?! Kada se sve to zna, opozicija, ako želi da se razlikuje od njih, jednostavno mora da napusti takav Parlament. Jer kako ostati u tako izabranom Parlamentu? To je nevjerovatan paradoks! Parlament treba da odražava slobodnu volju građana izraženu na demokratskim i fer izborima. Kao i mnogi drugi do sada, nit’ su ti izbori bili fer i demokratski, nit’ je volja građana slobodna. E upravo zato kažemo da u CG vlada diktatura i tiranija, a ne demokratija. Za razliku od ranijih izbora, sada postoji dokaz za to. Jasan, opipljiv i nedvosmislen dokaz! Corpus delicti! … Ali oni se obratiše Ranki, Vrhovnom Državnom Tužiocu, koja je u rekordnom roku ocijenila da tu nema nezakonitih radnji. Zloupotreba državnih resursa u partijske svrhe? Glavni element partokratije. Zajebi corpus delicti, kad delikta nema. Takva njena ocjena je trebala biti dodatni motiv za preduzimanje konkretne akcije, jer jasno pokazuje korumpiranost institucija Sistema. I kako onda neko može govoriti o institucionalnoj borbi, a da je pritom ozbiljan? Onih istih institucija Sistema koje tako besomučno ćute i aminuju sve pronevjere, prevare, korupcionaške radnje? Onog istog Sistema čiji se tajni dio surovo obračunava sa neistomišljenicima? Zar zaista vjerujemo da se na taj način nešto može promijeniti, zar zaista vjerujemo da će te institucije stvarno štititi interese građana, što im je, uzgred budi rečeno, i svrha? Negdje drugo možda, ovdje sigurno ne. Da je drugačije ne bi radili ovo što rade, odnosno što ništa ne rade. Na kraju, i ono što me inspirisalo na ovo, ponovljeni izbori u Nikšiću, i poraz opozicije. Drago je odradio svoje, baš kao i Jelić i njemu slični na nivou opština i mjesnih zajednica … Već sada čitam: Milutin Đukanović iz DF je kazao da je za poraz opozicije kriva izborna krađa, jer je od 11. do 26. februara izbrisano hiljadu, a upisano 600 novih birača. … „Na osnovu tih nezakonitih radnji DPS je izgleda ostvario većinu u nikšićkoj Skupštini. Razočarava što izbori više nijesu način na koji se može iskazati izborna volja građana i smatram da treba tražiti druge metode da se pokaže prava volja birača“, rekao je Vučinić. Zvuči poznato? Idemo li sad ponovo u krug, po opisanom šablonu manipulisanja ili će se konačno desiti nešto drugačije, konkretan čin stvarne promjene? Ili možda ipak da probamo još jednom na izborima, vjerujem da će izlasnost od 120% biti dovoljna! Ah, sve me ovo podsjeća na moje odrastanje i izjave starijih: “Vala ovoga puta, ja mislim da padaju sigurno” … Naravno “taj put” očigledno nije došao, pa je vrijeme da se okanemo izbora i nađemo neki drugi put.

Ovom kraćom retrospektivom zbivanja htio sam da istaknem prevashodno besmisao izbornog procesa u Crnoj Gori. On je besmislen upravo zato što ga organizuje diktatorski režim. To dalje implicira da takvi izbori ne mogu biti slobodni, fer i demokratski, što se jasno pokazalo na gore navedenim primjerima. To je ujedno i razlog zašto se nijedna diktatura ne može smijeniti na izborima. To automatski afirmiše politike diskontinuiteta i građanske neposlušnosti. U svom prethodnom članku, Bojkot Sistema, sam pisao o dužnosti građanina da odbije poslušnost vlasti koja je postala odnarođena i nelegitimna. Ova naša je klasičan primjer takve vlasti, vlasti koja vlada zahvaljujući beznađu sopstvenih građana koje je sama stvorila sistematskim uništavanjem, kako pojedinačne tako i kolektivne, perspektive  Besmislenost izbora u ovakvim uslovima je postala više nego očigledna. Insitucije sistema su korumpirane. Ostaje samo vaninstitucionalna borba, bojkot svih izbora i institucija sistema. Izlazak opozicije iz Skupštine, jer tamo više nema šta da traži! Široki narodni front za koji je već postojala šansa, kako sam ranije to i kazao … A onda, polako i postepeno u demokratizaciju! Nosioci izborne volje pokradenih građana imaju krajnju odgovornost da otpočnu taj proces. A ako su iskreni, ićiće u njega do kraja! Pozivam i Crnogorce “da ne ljube više lance”, da dignu svoj glas na ulici kad ga već nema u Skupštini, da odbace sva ova poniženja i maltretiranja i grade svoju budućnost na osnovama istinske demokratije. Budite odgovorni prema sebi i svojim potomcima, ne ostavljajte im poltronsku Crnu Goru u amanet, dajte im drugi primjer, pomenut na početku ovog teksta! Diskontinuitet, bojkot, otpor!

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s