Sedam godina “nezavisnosti”

947102_581180995245646_911457381_n

Eto došao je još jednom taj čuveni 21.maj, dan kada je Crna Gora “obnovila svoju državnost” prije sedam godina. To je bio dan kada je prva familija ogradila svoj feud samo za sebe, stvorila uslove za izgradnju privatne mafijaške države na temeljima nacionalnih, vjerskih i svakih drugih podjela koje je sama stvorila i kasnije podsticala. Crnogorsko društvo tada je duboko podijeljeno po najosjetljivijim pitanjima, onim identitetskim. Tako se ušlo u izgradnju nekog novog identiteta, koji je po njihovim riječima trebao biti povratak onom prije Jugoslavije koji su nam tako brutalno drugi uzeli. Istina je ipak da je izgrađen neki novi identitet čije se karakteristike ni u čemu ne mogu povezati sa onim ranijim. Prvo, u tom identitetu koji oni nastoje nekako da obnove nije bilo mjesta podjelama, niti je on izgrađivan na tim osnovama. Od početka državnosti Crne Gore, pogotovo za vrijeme dinastije Petrović-Njegoš, postojala je težnja za ujedinjenjem, za prevazilaženjem tada izraženih plemenskih podjela kako bi se postigao unutrašnji mir tako neophodan za tadašnje vrijeme borbe za slobodu od okupatora. Ako je istorija zaista učiteljica života eto nam prve lekcije, da nas samo unutrašnje jedinstvo može osloboditi od okupatora. Ne mogu a da ne obratim pažnju i na karakter koji se u Crnoj Gori njegovao uprkos teškim vremenima izazova kroz koje se prolazilo. Taj karakter je vrlo precizno oslikan u djelu Marka Miljanova “Primjeri čojstva i junaštva”, prikupljenim u crnogorskim plemenima. Ta mala knjižica je konkretizovala i uobličila set vrijednosti našeg naroda kroz priče i predanja i sačuvala ih od zaborava kroz takvu formu, potvrđujući pravo crnogoraca da se i danas pozivaju na Čast i Junaštvo kao na specifične odlike našeg naroda i naše kulture. Istina je da je u današnje vrijeme prihvatanja nekih tuđih vrijednosti, tuđih načina življenja, tuđe kulture i Zapadnog etosa uopšte, to pozivanje na Čast i Junaštvo uglavnom samo deklarativno. Sve ređe i ređe se mogu naći primjeri čojstva i junaštva u stvarnom životu. To razgrađivanje našeg nasleđa je započelo sa odbacivanjem plemenskog načina života i gubitkom faktičke autonomije koju su plemena na ovim prostorima imala sve do kasnog 19-og vijeka. Vladavine raznih dinastija nisu imale toliko poguban uticaj na gubljenje plemenske autonomije i osnovnih vrijednosti našeg nasleđa, jer su i te dinastije potekle iz iste kulture koja je bila oličenje načina življenja na ovim prostorima. Naša kultura i naše vrijednosti su smrtne udarce pretrpjeli, prvo od komunističke ideologije i takvog uređenja koje je bilo sprovođeno na ovim prostorima do ranih 90-tih, i zatim od trenutno aktuelne kapitalističke ideologije i uređenja i Zapadne kvazi-demokratije. Smiješna je činjenica, u našem slučaju, da se u zadnjih 25 godina obje ideologije (Komunizam i Kapitalizam) sprovode od strane jedne iste oligarhije, jednog istog kruga ljudi koji upravljaju ovom državom, a kojima je stalo do tradicije, časti, junaštva, naše kulture i nasleđa koliko do lanjskog snijega, osim ako ih ponekad ne mogu iskoristiti u političkim kampanjama, jedino deklarativno, jer ih na praktičnom nivou potiru svakim svojim djelom. Ohrabrujući element u čitavoj toj priči jeste činjenica da nekoliko decenija praktičnog ustoličenja ovakvih sistemskih formi nije moglo u potpunosti da potre i uništi Mitove i Etiku naše kulture koja je nastajala i koja se razvijala dugi niz vjekova (a koju u velikoj mjeri ni Mesijanske religije, sa svojih 1000 godina prisustva na ovim prostorima, nisu uspjele u potpunosti da zamijene ili prevaziđu u važnosti, već su morale da joj se potčine u izvjesnom smislu), tako da i danas, prilikom upoznavanja, na primjer, ljudi na ovim prostorima najčešće prvo pitaju za porijeklo, pretke i od kojeg plemena potičete. Ta etika za svoj osnov oduvijek je imala ličnu čast, i to zaista treba ostati rukovodni princip našeg postojanja.

A kakav identitet je danas stvoren? Afirmisane su neke druge “vrijednosti”, pa je tako umjetnost uvlačenja u dupe pretpostavljenima postala ideja vodilja u težnji za “boljim životom”, odraz sposobnosti i karakterni kvalitet koji obezbjeđuje prosperitet. Karakter poltronstva, poslušništva, laži, prevara, krađe, karakter koji veliča prolazne vrijednosti, karakter koji se divi sjaju kurtizana ne primjećujući svoju bijedu, karakter iskupljenja za kriminalna nepočinstva kupovinom zlatnih krstova na crkvama i tetovažama Ostroga, karakter koji je zakletvu “Ostroga mi” doveo do profane uzrečice kojom se laž čini istinom, karakter koji svoje Mitove ima u narkobosovima, “žestokim momcima”, njihovim ljubavnicama koje se pored toga često bave i modelingom, pa i muzikom, karakter čiju Etiku oslikavaju ideali konzumerizma,prolazne slave i “viđenosti” do kojih se dolazi kroz prethodno nabrojane djelatnosti. Sve u svemu karakter, tj. identitet koji nema veze sa slavnim nasleđem koji su nam ostavili naši preci. Ili kako bi to popularni Buksovci u jednom svom skeču rekli: “Viđi, takvoga fukarluka danas u narod, to se pokupilo znaš, nekakva je kriza nekakvoga morala, više nema Marka Milanova i to, čojstvo, junaštvo, izgubila se u Crnu Goru ta nekakva tradicija, taj nekakvi dobročinluk, sve se gleda kako će ko koga, da oprostiš, da sprcne … Nema više tih nekakvih dobrih rilejšonšipova …” Sve su to zapravo samo odlike jedne krize identiteta u kojoj se naše društvo nalazi, krize koja se tako jasno pokazuje kroz dvojnosti: dvije crkve od kojih obje polažu pravo na vjerski identitet Crnogoraca, dvije akademije nauka i umjetnosti, dva jezika zapanjujuće sličnosti (čiji zagovornici takođe polažu pravo na identitet Crnogoraca) itd. Naravno, jasno nam je da ovo urađeno sa ciljem “zavadi pa vladaj”, što bi i razumljivo bilo da je to radio neprijatelj, ali to je činila vlast, nosioci izborne volje građana odlučili su se da zavade te iste građane radi svojih interesa. I kao što takve podjele obično i čine, došlo se do određenja šta to zaista jeste pravi Crnogorac, dok su svi ostali određeni kao protivnici države i ključno “nacionalnog identiteta”. Odrediti toliki procenat građana kao “neprijatelje države” je bio jedan od prvih vjesnika kakvoj se državi teži, diktaturi u kojoj je jedino ideologija Diktatora prihvatljiva i jedino ona određuje ko su i šta Crnogorci. Tako se pristupilo raznim mjerama indoktrinacije, od kojih je jedan od vrhunaca bio nedavni predlog nekog režimskog sluge da se himna svira svakog dana u školama? Kim Džong Un, što si protiv Amerike, dobro bi se družili, obje su nam države “demokratske”. Da se razumijemo, ništa nemam protiv ideje crnogorske nezavisnosti, samo kažem da je brutalno zloupotrijebljena. Ili kako bi to rekao Dostojevski: “Ne možete zamisliti kakva tuga i bijes obuzimaju dušu kada veliku ideju, koju odavno poštujete kao svetinju, dohvate nevješti ljudi i izvuku je na ulicu pred glupake kakvi su i sami, i najedanput je nađete na tržnici stareži, u prljavštini, naopako namještenu, bez proporcija, bez harmonije – kao igračku kod nerazumnog djeteta, i ne možete je više prepoznati… Ne!” E upravo to su oni učinili sa identitetom Crnogoraca, onim identitetom koji je oslikao Marko Miljanov, sveli su ga na nivo sredstva za ostvarenje svojih prljavih interesa i time ga trajno oštetili. Nisu u pitanju “nevješti ljudi” iz ovog citata, u pitanju su neljudi, kriminalci i poltroni koji su dobro znali šta rade.
Mnogi kažu da su lideri neke zemlje samo odraz kolektivne svijesti naroda, njegova nesvjesna potreba u datom vremenu. Ta teza u Crnoj Gori itekako ima svoju potporu i danas je vrlo očigledna, budući da postoji jasna korelacija između tog opšteg “identiteta i karaktera” i samih vlastodržaca, jer “dođu tako vremena kad pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati”.

Posebno bih želio da se osvrnem na temu nezavisnosti. Mislim da je iluzorno pričati danas o nezavisnoj Crnoj Gori, kad u njoj ništa nezavisno ne postoji. Naime, Crna Gora bi trebala biti država njenih građana jer po Ustavu “nosilac suverenosti je građanin koji ima crnogorsko državljanstvo.” Međutim, mi znamo da to nije tako. Na referendumu je stvorena privatna mafijaška država. Svi znamo da je Crna Gora privatna zemlja, posjed, feud prve familije. Ta prva familija je duboko upletena u kriminalne strukture, zapravo njihov je aktivni saradnik. Prva familija, odnosno mafija, je zarobila sve državne institucije, tako da one nisu nezavisne i ne mogu ostvarivati svoju funkciju, one tu postoje samo pro forma. Na njihovom čelu nalaze se upravo oni “sposobni” koje sam ranije pomenuo, koji svojim poltronskim karakterom omogućavaju da se taj privid nezavisnosti i državnosti nesmetano odvija. U međuvremenu, u realnosti, one su zadužene za očuvanje privatnih interesa pomenute familije i njenih bliskih saradnika tj. za nesmetano odvijanje kriminalnih i korupcionaških aktivnosti.
pre-tekstaPosebno to smiješno, ili tačnije tragično, djeluje sa aspekta spoljnopolitičkih odnosa. Već nam je svima jasno da vladajuća struktura svoju dugovječnost, između ostalog i u najvećoj mjeri, duguje uspješnoj realizaciji interesa zapadnih moćnika na ovim prostorima. Tako su “preporuke i direktive” Evropske Unije i njenih dobro nam poznatih zvaničnika (Lange, File, Maurer, Kacin, Lajćak, Lipka – kome dugujemo posebnu zahvalnost, itd.) postale svetinje koje se bespogovorno slušaju. Šta god da nam oni kažu mi implementiramo u naš sistem. Najgore u cijeloj priči je što se odričemo svog sopstvenog identiteta i prihvatamo njihove načine života i vrijednosti, određeni etos koji nam je oduvijek bio stran i koji je detrimentalan po one uzvišene ideale koje bi trebali da čuvamo, i suprostavimo se toj suptilnoj okupaciji. Posebno je važno ovdje istaći trend kojim EU ide, a to je trend stvaranja nad-države koji će u potpunosti srušiti suverenitet država tako što će ga obesmisliti. Taj proces unifikacije Evrope se već odvija, počev od supremacije međunarodnog prava nad domaćim, te obaveze država da inkorporiraju direktive i preporuke EU u svoja zakonodavstva (obesmislivši ulogu Parlamenta, a samim tim i građana koji isti biraju), pa sve do konačnog stvaranja jedne super države o čemu sam pisao u tekstu: Dugo putovanje u Jevropu. Svakom iole demokratski orjentisanom pojedincu jasno je da smjer kojim EU trenutno ide značajno odstupa od temeljnih demokratskih principa, jer se teži još većem slabljenju moći pojedinca tj. naroda da odlučuje o svojim potrebama, tj. da vlada, što po definiciji demokratija i predstavlja … Ovakva Unija se nalazi u “završnim fazama slamanja demokratije”, kako to reče češki predsjednik Vaclav Klaus. EU ≠ demokratija. Međutim, nama je taj put predstavljen kao put koji nema alternativu, pa mi treba sve da žrtvujemo kako bi bili dio “velike porodice evropskih naroda”. Poenta je da mi to već jesmo, i da treba da gajimo posebnost svog etosa kao i svi drugi, jer evolucija se uvijek zasnivala na različitostima, autentičnostima koje nas opet spajaju. Stoga je svaka unifikacija loša, bila ona montenegrinska ili evropejska.
U tim svojim direktivama, oni nam govore da treba da odustanemo recimo od prirodne medicine, uzgajanja prirodne hrane ili nam čak oduzimaju pravo na vodu kao ljudsko pravo i govore da vodu možemo piti samo kad je kupimo u prodavnici. Crna Gora je puna izvora čiste vode (mada neke naši stručnjaci pretvaraju u deponije), u tradiciji je crnogorskog naroda prirodni lijek koji je nerijetko imao primat nad zvaničnom medicinom, u našoj je tradiciji i zdrava domaća hrana koju su uzgajali naši preci i na kojoj smo odrasli. Zar treba da se odreknemo čaja od kamilice, melema, domaće šljivovice, vina crmničkog, kačamaka, njeguškog sira i čiste vode zarad neke tamo obećane “evropske” budućnosti u kojoj nećemo imati ništa svoje? Zar ne uviđate da je to postepeni put ubijanja istinske autentičnosti i nezavisnosti kojim se potire sjeme naše tradicije i kulture zarad stvaranja nekog impersonalnog konstrukta čiji je jedini cilj dalja eksploatacija kako ljudi tako i njihovih dobara? Pored toga nameće se konzumerizam i borba za neke apstraktne ciljeve tzv. “samoostvarenja” a koje u suštini nije ništa drugo do dalje udaljavanje čovjeka od čovjeka, čovjeka od Prirode, od svojih korijena kako bi se pretvorio u poslušnog roba koji će raditi i po 15 sati dnevno da bi postigao tu neku svoju karijeru u nekoj korporaciji koja ga izrabljuje da bi ostvarila profit koji ide u džep onim 1% populacije sa 40% svjetskog bogatstva u svojim rukama. Čovjek čovjeku postaje tuđin, svi vide u drugima neprijatelja i bespoštedno se uništavaju, ne shvatajući da su tako razjedinjeni najpodložniji manipulaciji i da su tako beznadežno porobljeni. To nije nikada bilo dio naše tradicije, jer ovo je zemlja u kojoj su ljudi uvijek pomagali jedni druge, u kojoj je gost uvijek dočekivan sa najvećim počastima (što nam je ostalo još od vremena Starih Slovena), gdje su ljudi uvijek vodili računa o ličnoj časti i gdje je to bio jedini rukovodni princip koji je omogućio dobre međuljudske odnose, gdje je ratnički i slobodarski duh bio oduvijek živ i zbog čega je rečeno da “Crnogorci ne ljube lance”.

U suštini, nezavisnost ovdje ne postoji i sve će je manje biti, tako da danas ja nemam razloga ništa da slavim. Nemam razloga da slavim jer moja zemlja nepovratno hrli ka gubljenju te iste nezavisnosti, svoje kulture, etike i običaja, žive tradicije koja me činila ponosnim što sam rođen na ovom “kršu i drači”. Nemam šta da slavim jer moja zemlja hrli ka dužničkom ropstvu, jer moji sugrađani žive na rubu egzistencije – stopa nezaposlenosti prema državnoj statistici je oko 20 odsto, odnosno 49 hiljada radno aktivnih građana je bez posla, prema podacima “Monstata”, prosječna plata je za sedam godina sa 248 porasla na 485 evra, ali se minimalna potrošačka korpa sa 263 povećala na 806 evra. Umjesto privlačenja stranih investitora, Vlada je u međuvremenu počela da im iz budžeta plaća garancije i nudi milione da napuste državu, po čemu je Crna Gora jedinstven primjer. Zaduženost države sada je 51,12 odsto bruto nacionalnog proizvoda, dok je godinu nakon nezavisnosti bila 32,4. Nemam šta da slavim jer su nam oteta osnovna građanska prava i slobode, jer moju državu u svojim rukama drži mafija koja sebi gradi kule i gradove na uštrb njenih građana. Ne mogu da slavim nezavisnost kad nje u suštini nema, kad nema slobode koja iz nje proizilazi.
Nebrojeno puta sam ponavljao da je dužnost upravo nas, građana, da prekinemo ovo vrzino kolo i da se pobrinemo da taj duh predaka nastavi da živi i u generacijama koje dolaze, da sačuvamo bogatu tradiciju, da oslobodimo ovu zemlju od kandži mafije, od kandži zapadnjačkog globalističkog duha i njegovog milosrdnog anđela, i da gradimo novu budućnost zasnovanu na našem iminentnom identitetu i istinskom karakteru. Nisu nam potrebne nikakve integracije, a pogotovo ne samoodricanje zarad tih integracija da bismo znali kako da tu budućnost napravimo. Prvo je neophodno da shvatimo da je to naša dužnost ako u nama ima imalo onog Markovog “čojstva i junaštva”, a potom i da pređemo u konkretne akcije koje će otvoriti put ka slobodi. Moramo prozrijeti sve licemjere i profitere i ukloniti ih iz svojih redova, te zatim ukloniti i one koji žele da prodaju tu našu budućnost i napokon da otjeramo one koji su htjeli da je eksploatišu, uništavajući i poslednje tragove naše posebnosti. Naša je dužnost da izborimo sebi istinsku nezavisnost, da povratimo vlast i državu narodu Crne Gore, koji će svoju dalju budućnost graditi na ranije vaspostavljenim principima čojstva i lične časti, na svojoj tradiciji, prije nego li na nekim nametnutim kvazi-demokratskim apstrakcijama, u skladu sa svojim potrebama i karakterom a ne u skladu sa tuđim interesima. Ne zaboravimo da sloboda podrazumijeva odgovornost, i zato ne budimo kukavice, jer odricanjem te odgovornosti i njenim prebacivanjem na druge ne postižemo ništa, samo dublje tonemo u ropstvo. Prihvatimo i preuzmimo odgovornost da bi sloboda bila moguća!

Advertisements

2 thoughts on “Sedam godina “nezavisnosti”

  1. Nedostaje ime ili bar pseudonim autora. Da ne aplaudiramo “neznanom junaku”. Bez obzira na to, aplaudiraću stojeći 🙂

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s