Prava i lažna opozicija

fake democracy

Sedma sjednica prvog redovnog (proljećnjeg) zasijedanja održana 31.05.2013. ličila je na jednu grotesknu predstavu, jednu dobro režiranu tragikomediju. Jer kako drugačije opisati tu simulaciju parlamentarizma i demokratije? Bio sam zatečen do kojih sve to granica ide. Nakon cjelodnevnog zasijedanja, do čak kasno u noć, crnogorski poslanici su bili više nego zadovoljni tim svojim “žrtvovanjem”. Prosto nisam mogao da procijenim ko je srećniji, vlast ili opozicija. I jedni i drugi su klicali “pobjedi crnogorskog parlamentarizma”, dičili se time što su zarad višeg interesa (koji je navodno, državni interes) prevazišli neke svoje razlike, i da su postigli konsenzus o važnim političkim pitanjima, opet navodno, na uštrb svojih partijskih interesa. Jer njima su građani Crne Gore, i prosperitet Crne Gore kao države (koji treba da se razvije kroz evropske integracije, kao jedini put za taj prosperitet) najviši interes. Glasnogovornik protesta od 20.aprila, sada već čuven po svojoj i volji svojih drugova da se vrate prvi na ulicu za 10 dana i poginu za Crnu Goru, na ovoj sjednici hvalio je predsjednika “Parlamenta” i svoje kolege što su kroz taj konsenzus otvorili vrata evropskoj budućnosti Crne Gore. Ah, kakva je samo ovo predstava bila. Svi su odigrali svoju ulogu sjajno. Predstava za građane Crne Gore, pogotovo one nezadovoljne da se malo smire i da se stvori privid neke “opozicione parlamentarne pobjede”, predstave da se i mafijaška organizacija DPSDP prikaže kao “demokratska” i kao spremna za kompromis zarad Crne Gore. Istovremeno, i najvažnije, to je bila predstava za evropejske zvaničnike, jer prikazan je “visok nivo političke volje i zrelosti da se prevaziđu ključni državni problemi”. Danima prije ovog “istorijskog dana crnogorskog parlamentarizma” EU zvaničnici u CG i van nje, govorili su kako “bojkot i politike diskontinuiteta” nemaju njihovu podršku, govorili su kako je afera “Snimak” neprihvatljiva za zemlju koja teži članstvu u EU i kako je neophodan angažman svih političkih faktora i državnih institucija u rješavanju tog problema. Sve su to bile jasne poruke šta i kako treba da se radi da bi se zadržala njihova podrška. A potom su se svi ti politički faktori kod nas potrudili da im ispune želju, jer podrška Zapada je njima najvažnija i oni znaju da njihove “političke karijere” nemaju nikakvu perspektivu bez “ruke koja ih hrani”. Neko bi pomislio kako je toj EU baš stalo da se razvije demokratija u CG, da se stvore potrebni institucionalni okviri za tako nešto, ističući kako je u tom procesu najvažnije vratiti povjerenje građana u institucije. Da im do demokratizacije ovih prostora nije nimalo stalo jasno proizilazi iz njihove otvorene podrške diktatorskom režimu. Njima je najvažnija “regionalna stabilnost”, kojoj je Crna Gora dala veliki doprinos. Kakve su institucije, koliko one garantuju slobode i prava građana, da li su korumpirane ili ne je od manjeg značaja, budući da se ni ciljevi same EU ne mogu pohvaliti demokratičnošću, niti se sama EU može pohvaliti nekorumpiranošću i slobodama. Naprotiv, njihovi skorašnji akti derogiraju brojna ljudska prava (poput onog prava na vodu), a u cilju rješavanja “krize evra” zadiru  duboko u slobode svojih građana, u suverenost samih država članica (težnja da EU ima pravo veta na nacionalne budžete, između ostalog) zadužujući ih do krajnjih granica. Dakle, njihov je glavni interes stabilnost “demokratije” koju su instalirali u našoj zemlji i čiji opstanak finansiraju podrškom svim “politički odgovornim subjektima” u Republici. Zato im je važno da građani imaju “povjerenje u institucije”, jer su situacije u kojim je to povjerenje ugroženo previše riskantne, jer mogu da dovedu do nekih nepoželjnih posljedica eventualnih pobuna. Upravo je to i razlog zašto su čak i protesti tako “mirni”, kontrolisani i sporadični, jer cilj im je amortizacija narodnog nezadovoljstva.
Drugim riječima, izgrađen je jedan Sistem u kom postoji simulacija demokratskih procesa, zarad održanja neke tamo stabilnosti (pogotovo u bezrezervnom prihvatanju instrukcija Zapada). U ovom Sistemu učestvuju svi gore pomenuti subjekti, koji su vrlo raznovrsni, pa tako imamo one političke: vlast i parlamentarna opozicija; civilni sektor, oličen u raznim NVO, građanskim klubovima itd.; “nezavisni” mediji (čiji pojedini glavešine pružaju ruku Diktatoru protiv kog se navodno bore), koji samo reflektuju stavove pomenutih političkih subjekata, tj. interesnih grupa koje ih kontrolišu, Obratite pažnju šta im je svima zajedničko, upravo podrška “projektu evroatlantskih integracija” koji nema alternativu i i marginalizovanje svih onih koji sumnjaju u taj projekat i koji mu se suprostavljaju. Sistem funkcioniše na bazi podjela koje njegovi učesnici fabrikuju radi lakšeg kontrolisanja opšteg građanstva. Pa tako oni nastoje formirati razne blokove, kao npr. za i protiv NATO, nastojeći da u prvi plan ubace sam NATO i istovremeno izbace iz konteksta moguće alternative. U te rasprave se uključuju svi pomenuti subjekti političkog i društvenog života, otvaraju razne debate, organizuju svakojake seminare, na kojim se raspravlja o NATO, tako da ta ideja zaživi i dobije opštu prihvatljivost ili makar da protivljenje smanji do nezainteresovanosti. Istovremeno, nijedan od tih seminara za cilj nema potpunu obaviještenost ili pak prezentovanje mogućih alternativa. Kao i u svakoj simulaciji, poenta je u kvantitetu, prividu da se nešto radi. Međutim, zar pitanje NATO pakta nije samo dio mnogo značajnijeg pitanja, a to je spoljnopolitičko opredjeljenje Crne Gore sa bezbjedonosnog aspekta. Zašto se ne povede konstruktivna rasprava o tome koje je najbolje rješenje po pitanju bezbjednosti i spoljne politike naše države. Ne, ne ide to tako, jer tada bi i NATO i EU bili samo jedna od mnogih drugih ravnopravnih opcija, sa mogućnošću da građani svoj sud o tim važnim odlukama za svoju budućnost donesu na osnovu pažljivog odmjeravanja svih relevantnih činjenica, a to je rizik koji je nepotreban. Zato su građanima već servirana rješenja tih pitanja, samo se nastoji stvoriti privid kao da se oni nešto tu pitaju, iako su već uslovljeni da prihvate samo ponuđena rješenja. Ovo je samo jedan od brojnih primjera kako ova simulacija demokratije funkcioniše.
Upravo tako su i naši “hrabri opozicionari” brže bolje potrčali da se vrate svom “konstruktivnom djelovanju” u tom Sistemu, da se vrate u “Parlament” nakon višenedjeljnog “destruktivnog” izleta na koji su bili više prisiljeni pritiskom javnosti i svog biračkog tijela, nego što im je to bila stvarna volja. Na mig EU, prvo su se jedni vratili natrag, koji su na taj način “obesmislili bojkot” DF-a i “tako ga prinudili da uradi isto”. Međutim, dosljedan kao što jeste, Front je to odbijao, ponosno najavivši “selektivno (ne)učestvovanje” u radu Parlamenta, da bi se ipak na ovaj “istorijski dan crnogorskog parlamentarizma” vratili u isti. I zar nam nisu tada dokazali da se može pobijediti i kroz insituticije, kroz Parlament, jer je DPSDP prihvatio njihove zaključke o vraćanju povjerenja u izborni proces i parlamentarnu istragu afere “Snimak”, jedino nije prihvatio lex specialis kojim se poništavaju izbori sprovedeni upravo kroz proces u koji treba vratiti povjerenje jer je ono poljuljano pomenutom aferom. Dakle, uprkos očitim izbornim prevarama i krađama cilj je da se vrati povjerenje upravo u izbore?! Istovremeno, režim ne priznaje da su prethodni izbori pokradeni što namjerava i da dokaže. Klasičan primjer jedne win-win igrice, jer ovdje su svi učesnici pobjednici, što su oni ponosno i istakli na tom zasijedanju. Vlast nije priznala da je pokrala izbore ali je pokazala svoju demokratičnost i spremnost da ukloni sve sumnje u istu; opozicija je prinudila vlast da usvoji njihove zahtjeve time pokazavši smislenost svog institucionalnog djelovanja u očima svojih birača i svoju privrženost daljem napretku Crne Gore, dok je Zapad dobio ono što je tražio, “vraćanje povjerenja u institucije”, na prvom mjestu u Parlament, pa potom i u funkciju Državnog Tužioca (Skupštini je, saglasno usvojenim zaključcima,  naloženo da hitno imenuje Vrhovnog Državnog Tužioca dvotrećinskom većinom); i napokon, formiraće se Radna Grupa čiji je cilj da unaprijedi izborno zakonodavstvo koje bi trebalo da onemogući izborne krađe, sa ciljem da se vrati povjerenje u izborni proces. Dakle, svi srećni, svi zadovoljni. Kada Skupština donese sve ove zakone, i postavi VDT traženom većinom, i istjera se pravda povodom afere “Snimak” (formiran je anketni odbor sa tim zadatkom!), svi problemi će biti riješeni. Kao da se ništa od ovog nije prije događalo, kao da je izborno zakonodavstvo to koje sprečava nekoga da pokrade izbore (još nisam čuo za izborne zakone koji omogućavaju i dozvoljavaju izborne krađe). Čak šta više, u donošenju svih tih zakona učestvovala je ista ova opozicija, pa su se krađe opet dešavale. Kao da će VDT odjednom biti odgovorna i nekorumpirana osoba zato što će ga Skupština izabrati dvotrećinskom većinom, i kao da je afera “Snimak” sporadičan slučaj čije će rješenje (ako ga uopšte i bude) magično otkloniti svaku sumnju u izbore.
Već sam negdje ranije pisao o tome kako je pogrešno suštinu zamijeniti formom, što se upravo sada dešava. Suština je da su institucije zarobljene i korumpirane, da njih kontroliše mafijaški režim, i to je razlog zašto su zakoni neprimjenjivi pa makar bili i najbolji ikad, to je razlog zašto nema stvarnog procesuiranja odgovornih za svakojake malverzacije i afere. Afera “Snimak” je samo jedna od mnogobrojnih malverzacija, jasan indikator da je nešto trulo u državi. Površinska rješenja nisu dovoljna da riješe institucionalnu i političku krizu u zemlji. Šta će se desiti posle te istrage? Biće “kažnjen” neki poštolog, upravnik te i te firme (koji će biti vjerovatno novčano obeštećeni za tu svoju “žrtvu” ili na neki drugi način), dok će oni ljudi koji su stvarni uzrok svih tih pojava, oni koji su vlasnici ove zemlje ostati netaknuti.
Ako se očekuje da će ovakva “rješenja” donijeti bilo kakvu suštinsku promjenu, koja nam je tako prijeko potrebna, onda je to u najmanju ruku znak poricanja duboke političke krize, njeno ublažavanje do nivoa prihvatljivosti, dok je u vjerovatnijem slučaju, ovo znak još jedne Sistemske manipulacije kreirane sa ciljem da omogući dalje nesmetano postojanje simulacije demokratije u Crnoj Gori, održavanje “stabilnosti” koja je Zapadu tako bitna, a sve to na uštrb istinske demokratizacije i napretka same države i njenih građana. U oba slučaja, riječ je o vrlo neodgovornom i neozbiljnom ponašanju.

Sve u svemu, zaključak je da mi imamo svojevrsnu, kakvu takvu, antirežimsku opoziciju. No, međutim, njeno antirežimsko djelovanje će uvijek ostati samo privid jer će mu uvijek nedostajati suština istinskog opozicionog djelovanja, a to je promjena postojećeg Sistema iz korijena. Realnost je da i jedni i drugi održavaju jedan Sistem instalirane i simulirane demokratije i bore se samo za prevlast u njemu, jednako brinući za njegovu korisnost i stvarnu demokratsku efikasnost, koliko i oni koji su taj Sistem i instalirali. Zato i ima istine u onom izrazu koji se među običnim građanima može čuti: “Misliš da će se nešto promijeniti ako ovi odu”. Iz razloga koje sam naveo, suštinski, vjerovatno i neće. Ipak, to ne znači da se ne treba boriti protiv diktatorskog režima, naprotiv! Njegovo uklanjanje je conditio sine qua non daljeg napretka. Međutim, ono što je nama potrebno je korjenita izmjena ovog Sistema, uklanjanje svih njegovih nedostataka, oslobađanje od poltrona u svim segmentima, bilo da su oni produžena ruka Zapada ili mafije, potpuna dekriminalizacija, kako bi se napravilo prostora za djelovanje onih ljudi koji bi izgradili nešto drugačije, nešto čiji će primarni cilj biti suštinska demokratizacija zemlje. Dakle, nama je potrebna ANTISISTEMSKA OPOZICIJA! Takvu opoziciju čine svi slobodnomisleći građani koji ne pristaju više na manipulacije postojećih “političkih subjekata”, koji su u stanju da prozru ovu njihovu igricu i koji su spremni da se bore protiv iste. Svaki takav pojedinac ne mora nešto posebno ni da radi, dovoljno je za početak da prestane da učestvuje u ovoj iluziji, da je bojkotuje, da otkaže poslušnost jednom Sistemu koji je protiv njega (što mu je i građanska dužnost), da se udružuje na bazi opšte ideje demokratizacije sa drugim slobodnomislećim sugrađanima, kako bi zajedno stvorili alternativni model državnog i društvenog uređenja koji bi predstavljao evolutivni napredak, a koji bi istovremeno bio zasnovan na našim realnim potrebama i interesima, koji bi bio izgrađen tako da očuva duh naše tradicije i običaja, da sarađuje sa drugima i poštuje njihovu kulturu, a ostane istinski nezavisan, sposoban da sačuva tu svoju nezavisnost u svako doba. Najprije nam je potrebno da se suočimo sa realnošću da “predstavnici naše volje” ne znaju, ne umiju ili najbolje rečeno, neće da manifestuju tu našu volju, da nam omoguće potrebne uslove u kojima bismo mogli slobodno da gradimo svoj život  prema sopstvenim aspiracijama. Potrebno nam je da se suočimo sa dubokom političkom i sveukupnom krizom, i sa realnošću da oni ne žele da je riješe, da je njima “kriza” potrebna da bi nas konstantno držali zarobljene u apstrakcijama “spasa” koji oni nude, a koji naravno ne postoji. Potrebno nam je da nam vrate mandat, da preuzmemo odgovornost, i da na bazi nekog novog društvenog dogovora izgradimo sebi državu koja će afirmisati sve naše različitosti, koja će nam omogućiti samoostvarenje, koja će zaista biti naša. Nisu nam potrebne nikakve vođe, jer iskustvo nas je sve naučilo da su oni vođeni nekim svojim uskim interesima, najčešće novčanim, i koji u sebi nemaju ni trunku karaktera potrebnog za dalji napredak. Znam da je u Crnoj Gori osobito teško razbiti taj kult vođe, Gospodara, čvrste ruke, ali to je osnova od koje se mora početi i koja će se svakako odvijati postepeno, ali bitno je da shvatimo da nam se nikad ne isplati da prepuštamo svoju sudbinu u ruke takvih ljudi koji su se kroz istoriju pokazali detrimentalni po dalji razvoj.
Takođe treba podstaći ljude da vjeruju da imaju tu snagu i moć, da nemaju čega da se plaše. Upravo Sistem u velikoj mjeri svoju snagu gradi na strahu svojih podanika. Činjenica je da čovjek ne treba da živi u strahu, već slobodno, pa taj isti strah treba i da prevaziđe za svoje dobro. Suština antisistemske borbe je svakako neučešće u njegovim institucijama, što promoviše sve vidove vaninstitucionalnog (gerilskog) djelovanja, i što je više takvih spontanih događaja, to će i ljudi više vjerovati da zaista mogu da se pobune, da zaista mogu da mijenjaju stvari, umjesto da kukavički prihvataju nametnutu stvarnost “jer može biti i gore” ili “zato što nas niko ne pita”. Izborimo se za taj glas, vršimo konstantan pritisak na sve moguće faktore, tražimo promjene koje želimo, osvojimo ih, izborimo se za njih! Metoda je mnoštvo, različitim aktima građanske neposlušnosti, solidarnošću, protestima, bojkotom lažnih institucija i njihovih procesa itd. Ključna stvar u toj borbi jeste samosvijest svakog pojedinca, vizija promjene, volja i odlučnost da se do nje dođe! Do kraja, do cilja, do pada diktatora! Otpor!

BBfWQayCUAAQKaU

Advertisements

5 thoughts on “Prava i lažna opozicija

  1. ONLINE ANKETA

    ‘Free Mne Society’

    je neformalna anketa koja ima za cilj shirenje ideje nepriznavanja mafijaske vlasti na svim nivoima, u okupiranoj Crnoj Gori.

    Ako se slazete sa ovom idejom, mozete glasati sa ‘DA’, ili link do ankete

    http://tiny.cc/FreeMneSociety

    postaviti na sajtove, blogove, forume, Fejsbuk, Tviter i portale, u cilju promovisanja ideje SLOBODNOG CRNOGORSKOG DRUSTVA.

  2. Ovo je odlično! Vara li me utisak ili se i drugima čini da je sve više probuđenih? Nema ništa bez gerile .)

  3. Hvala vama, ljudi! 😉 Neon, i ja imam takav osjećaj, ali trebaće još vremena da se to kanališe na potreban način, za šta je potrebno praktično iskustvo, akcije, dosljednost i istrajnost, i sloboda je moguća!

  4. Pingback: Uzdanice instalirane demokratije u CG | Građanin J@

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s