Upitnik: Inicijativa za hapšenje Đukanovića

46875_1398345293719300_1793576045_n

Nedavno je na društvenoj mreži Facebook pokrenuta građanska inicijativa za hapšenje Mila Đukanovića. Već nebrojeno puta sam u svojim ranijim tekstovima isticao neophodnost da Crna Gora raščisti sa trulim vladajućim strukturama koje su je dovele na rub bankrota i propasti. Pošto svaka riba smrdi od glave, tako je i ovdje najvažnije da se tako i počne sa čišćenjem, od samoproklamovanog gospodara, čiji zakon odavno već leži u topuzu, i koji je tragovima svog nečovještva već uveliko ugrozio sve vitalne interese ove države, bili oni duhovni ili ekonomski, oba su srozana na samo dno postojanja.
Ono što ohrabruje jeste da su građani sami preuzeli inicijativu, da su prihvatili sopstvenu dužnost da otkažu poslušnost jednoj diktaturi i tiraniji, da su konačno shvatili činjenicu da kad nepravda postane zakon, otpor postaje dužnost, i odlučili da djeluju u skladu sa time, da “stanu tirjanstvu nogom za vrat”. Dobro je i što polako odstupamo od toga da naše interese zastupaju “opozicione” partije, koje bi u skladu sa stvarnim antirežimskim djelovanjem trebale prve da insistiraju na tome. One to, naravno, ne čine, jer su faktor stabilnosti tog istog trulog Sistema, kroz koji pokušavaju da dođu do nekih tzv. “promjena”, putem izbora u svojim herojskim naporima da “vrate povjerenje u izborni proces”. Kao da smo tek na posljednjim izborima otkrili da izbori nisu fer i demokratski, pa samo te nepravilnosti treba da promijenimo i sve je ok. Nema demokratizacije kroz izbore koje sprovodi diktatorski režim, nema demokratizacije dok svi ti centri moći (u vlasti i opoziciji) i dalje zadržavaju tu istu moć (bilo pokrivajući javne funkcije ili iza kulisa). Usled svega toga, crnogorskom slobodnomislećem građaninu je postalo jasno da im mora oduzeti svu tu moć, političku i ekonomsku, da je potrebno preispitati porijeklo imovine svima koji su obavljali državne funckije (pogotovo one najviše) i članovima njihovih porodica, da je sve odgovorne za raznorazne kriminalne radnje neophodno procesuirati, dovesti ih k poznaniju prava,  i potom pohapsiti. Zato je ova inicijativa krupan iskorak u pravcu istinske demokratizacije, jer bi hapšenje glavnog vožda te kleptokratske oligarhije koja je zaposjela tron već 25 godina bio osnovni preduslov za taj proces.
A razloga za to ima zaista dosta, od kojih ću pobrojati samo neke:

  1.  deportacija oko 150 bosansko-hercegovačkih izbjeglica u proljeće 1992. godine, od kojih su mnoge naknadno ubijene;
  2. međunarodni šverc cigareta tokom devedesetih godina i trgovinu drogom na visokom nivou, u okviru kojih su budžeti mnogih evropskih država oštećeni za više stotina miliona dolara i koji su kao posljedice imali i ubistva više od 30 pojedinaca;
  3. sistematsko kršenje ljudskih prava, slučajeve diskriminacije na nacionalnoj osnovi, diskriminaciju manjinskih naroda, lica sa invaliditetom;
  4. devastacija prostora i ugrožavanje životne sredine radi bogaćenja pojedinaca bliskih vlasti;
  5. vaučerska privatizacija i korupcionaške afere (“Telekom”, “Elektroprivreda”, “KAP”), koje su poslužile za bogaćenje bliskih srodnika, kumova i prijatelja režimske vrhuške

Sve ove činjenice su nam dobro poznate, i naravno sve inkriminisane, tako da se ne bi smjelo dozvoliti da bilo ko, a kamoli počinitelj svih ovih djela, prođe nekažnjeno. Tek tada bi ovo društvo pokazalo svoj demokratski kapacitet, kapacitet istinske pravne države (što je danas samo još samo jedna više izlizana floskula uzdanica ovog Sistema). Građani su pokrenuli ovu inicijativu, svi treba da je podrže ako ne žele više da gledaju kako budućnost njihove djece otimaju bjelosvjetski lešinari iz kriminalnog miljea, ako ne žele više da hodaju pognute glave ulicom zato što je neki nikogović prošao njegovom stranom ulice iz straha da mu taj pogled ne bude “pogrešno shvaćen”, ako ne žele više da gledaju kako borci za pravdu i istinu padaju pokošeni rafalima njihovih pasa, vjernih slugu, ako ne žele više da im ti ljudi kradu zemlju, mukom stečeni novac.

Sa druge strane, kakvi su to dvostruki aršini “međunarodne zajednice”, tih besprekornih boraca za mir u svijetu, ako je sposobna da zažmuri na sve ratne zločine koje je gospodar počinio aminujući ih kao premijer?! Gdje su svi oni kada treba zaštititi ljudska prava ugroženih društvenih grupa? Gdje su oni kada novinari bivaju ubijeni zbog preoštre riječi, ili kada treba da zaštite sve one obespravljene ljude, kada im se oduzima nacionalni idenitet, kada se proglašavaju “neprijateljima države”? Zar proglašavanje jednog naroda “neprijateljem države” nije u suprotnosti sa temeljnim principima i načelima te iste međunarodne zajednice? Kako mogu podržavati takvog čovjeka koji vlada silom, a istovremeno se boriti protiv nekih drugih diktatura? Ti dvostruki aršini su kuriozitet međunarodnog prava i zajednice, koji je u cjelosti obesmišljavaju, čineći njen pravni okvir i institucije samo produženom rukom kapitalističkog (korpokratskog) imperijalizma. Kada se ima na umu da glavna ideja vodilja nisu ljudska prava, ni međunarodni mir i bezbjednost, već geopolitički, ekonomski i razni drugi interesi zapadnih centara moći, onda pitanje o dvostrukim aršinima dobija svoj logičan odgovor. S tim u vezi, odveć nam je jasno da je i Đukanovič još jedan njihov pion. Međutim, to nam takođe govori i o tome da njih ne zanima Crna Gora i njen prosperitet, i zato im se ne treba obraćati, niti očekivati neku pomoć u istinskoj demokratizaciji ovih prostora. Odgovornost je samo na nama. Neki se povodom ove inicijative pitaju, “pa kako, ko će koga da hapsi?” Pa, kao što je to oduvijek i bilo,  narod svoje tlačitelje, zar ne? Tako što će konačno srušiti ovaj truli sistem, tako što neće dozvoliti lažne promjene, tako što će insistirati na činjenici da je on, građanin, stub svakog sistema političkog i društvenog uređenja, i da kao takav ima dužnost i odgovornost da ga ruši i modifikuje prema svojim, a ne tuđim, interesima. Ova inicijativa je za svega par dana okupila oko 3500 podržavalaca na fejsbuku (koji broj stalno raste), i može biti jasna i snažna poruka svim političkim subjektima u Republici šta njeni građani žele, koju bi svi oni morali da uzmu u obzir, i prema njoj promijene svoje prioritete, ako su zaista predstavnici volje naroda. Ako nisu, kakvim su se mnogo puta pokazali, treba im otkazati poslušnost, bojkotovati, i svim sredstvima se boriti za promjene.

Zato za početak, podržimo Inicijativu, klikom ovdje.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s