Ekološka država iz drugog ugla

321051Trenutno goruće pitanje borbe slobodnih ljudi da zaštite svoje postojanje, svoje pravo na slobodu i čast, svoj i živote svojih potomaka, a u krajnjem i sve ono za šta se demokratija u suštinskom smislu i zalaže, odvija se već dugi niz godina u Beranselu. Kao što vam je svima odveć poznato, na Vasovim Vodama, izvorima čiste vode, našao se neki ekspert koji je predložio upravo tu lokaciju za deponiju. I kako to obično i biva u ovoj zemlji, pogaženi su svi mogući principi i legaliteta i legitimiteta i tako je nastala nezakonita deponija, koja evo već sedam godina truje živote lokalnog stanovništva, budući da se odlaže svakojaki otpad na tu lokaciju, bez neophodne selekcije, da se sve to uliva u Lim trujući ekosistem te rijeke, trujući vodu što je i izazvalo epidemiju u Beranama u avgustu ove godine. Svoje urođeno pravo da brane svoju zemlju i okruženje u kom žive časno i dostojanstveno su branili mještani Beransela, prkoseći jednoj represivnoj vladi koja već četvrt vijeka besomučno gazi živote svih nas. Nebrojeno puta do sada, mještani su blokirali nelegalno odlaganje otpada koje su sprovodili komunalci uz svesrdnu pomoć državnog aparata prinude, tj. policije na licu mjesta, a preko raznih činovnika na papiru. Dakle, da primijetimo, država donosi odluke koje su ne samo negitimne, već u ovom slučaju i nelegalne, a sa druge strane mještani su ti koji štite svoja prava, a koji zato bivaju uhapšeni?! Zato što sprečavaju izvršavanje odluka nekih državnih organa koji donose nelegalne odluke?! Dakle, tu imamo klasičan primjer zloupotrebe državne moći za rad nekih drugih interesa, represiju nad sopstvenim stanovništvom, posebno upečatljivo iskazanom u hapšenju 95-godišnjeg Đorđija Tomovića ali i ostalih, dok sa druge strane, mještani, činom građanske neposlušnosti pružaju otpor takvoj diktaturi! Moram ovdje da primijetim da je ovo zaista pravi kuriozitet. Ovo iz razloga što je situacija u Beranselu uistinu slika i prilika cjelokupne Crne Gore pod ovom vlašću, ali ipak ne u potpunosti. Da, tu zaista imamo represiju, ugnjetavanje, sistematsko uništavanje perspektive generacijama koje dolaze, diktaturu raznoraznih moćnika kojima je jedini životni princip profit, uvijek stečen na “onaj” način čak i kad nije otvoreno kriminalan budući da zakone usklađuje prema njemu i njegovim potrebama, nezavisno od nekakvog apstraktnog javnog ili državnog interesa, i koji je u tim prilikama uvijek na štetu interesa građanina kao pojedinca. To se sve pokazalo na djelu u Beranselu, to se pokazuje decenijama i na državnom nivou. Međutim, ono čega nema na državnom nivou, a ima u hrabrom Beranselu, jeste otpor toj represiji, odlučan i bespoštedan otpor, otpor koji podnosi brojne nevine žrtve, ali to tako jedino i može u diktaturama. Svojim postupanjem u ovom pitanju režim je otvoreno demonstrirao svoju diktatorsku prirodu zavijenu u nekakvo demokratsko ruho. Opisani otpor je jedino i moguć u ovoj zemlji, i svaka čast na istrajnosti svim tim ljudima. Sve drugo su samo maske i laži, koje više ne bi smjele da imaju uporište za svoj besmisao u svijesti građana. Kada bi svaka zajednica, svaki pojedinac branio svoja prava kao što to čine Beranselci, jedino tada bi se osjetio istinski otpor, jedino tada bi faktori odlučivanja osjetili pritisak i bili prinuđeni da usklađuju svoje djelovanje sa realnim potrebama stanovništva. Sve drugo, svi njihovi plenumi, odbori, komisije i njihovi izvještaju nisu ništa drugo do jalova birokratija koja puni džepove svim tim braniteljima “javnih i interesa građana i države Crne Gore”, gdje god se oni nalazili, bilo u vlasti, opoziciji, nekom NVO i ostalim, tim besprekornim ukrasima “političkog života u Crnoj Gori”.  Da situacija bude još očiglednija u tom pogledu, postarala se sama Vlada, koja je sedmog novembra na svojoj redovnoj sjednici donijela odluku o formiranju posebnog tijela – komisije. Zadatak tog novog tijela je da od građana Crne Gore koji protestujući traže svoja prava, zaštiti državne i, povrh svega, nacionalne interese. Ova Vlada se, dakle, odredila kao entitet koji sam, po sopstvenoj potrebi (čitaj: potrebi prve familije i uskom krugu njenih najbližih saradnika) određuje šta je to nacionalni interes, te se tako istovremeno odredivši i kao prirodni zaštitnik tog interesa. Dakle, program Vlade je nacionalni program, dok Milo najbolje zna šta je najbolje za njegove podanike. U cilju zaštite tog interesa, tu je Uprava Policije, koja će uvijek ekspresno intervenisati kad god zatreba. Suštinski, stvoren je jedan, navodno, legalni okvir za intervenciju države u svim slučajevima kad se smatra da neko narušava nacionalni i državni interes Crne Gore koji je tako besprekorno definisala Vlada, budući da na svom čelu ima najvećeg vizionara od Njegoša na ovamo, u čiju nepogrešivost i nemamo pravo ni da posumnjamo, a kamoli da je dovedemo u pitanje nekakvim protestom ili na bilo koji drugi način. Tako oni radnici KAP-a što tamo nešto blokiraju izvoz aluminijuma  protestujući ne bi li se nekako izborili za svoja prava, ne smiju to da čine, jer djeluju protiv državnog interesa koji je tako neviđeno dobro definisan da je doveo jedinu preostalu fabriku do stečaja (prethodno naplativši sve dugove koje su opet strateški ruski partneri napravili iz džepa samih građana). Isto tako, ni ovi mještani Beransela što pokušavaju nešto da spriječe sprovođenje neke ekološke strategije izgradnje deponije na izvorima vode (?!) koja je isto u državnom interesu, da bi zaštitili tamo neka svoja prava na zdravu životnu sredinu i slično, nikako ne bi smjeli to da rade. I to neka je za nauk svima koji se protive besprekornosti strateških odluka Vlade koje su uvijek u nacionalnom interesu, da slučajno kome ne pada na pamet da to osporava, da se nešto buni i protestuje. Nije da smo se nešto pretrgli oko tih pobuna, ali eto čisto da se zna. Demokratski, nema što! Da licemjerje bude veće, imamo ovog Ranka, koji održava tu istu Vladu u funkciji, ali se ne slaže povodom brojnih pitanja, posebno oko tog KAP-a, sa politikom Vlade? Pa ček, ako ova donosi odluke samo i isključivo od nacionalnog interesa, kako može da se ne slaže a da ostaje u njoj? Što ne zatvore izdajnika? Ali ne, zaboravih, ovo je parlamentarna demokratija, a on predsjednik Parlamenta. Nezavisna funkcija, nezavisno djeluje od svojih ministara u Vladi, partijski interesi su ispod državnih.

Zato, dragi moji neprijatelji države, to treba i da ostanete. Neprijatelji ovoj i ovakvoj državi. Ovom i ovakvom Sistemu. Sistemu izgrađenom na imitaciji demokratije, na prividnim demokratskim procesima u kojim učestvuje čitava plejada raznoraznih marioneta, a kojim u stvari caruju privatni i profesionalni interesi svih njegovih sudionika, u kom dominira korupcija na svakom nivou, organizovani kriminal rukovođen iz samih centara vlasti, nepotizam, partitokratija, korporatokratija, tajkuni, a sve to aminovano od strane Brisela i Vašingtona i etiketirano kao “faktor stabilnosti u regionu”. Eto, tu i takvu Crnu Goru mi danas imamo, uređenu po mjeri neoliberalnog kapitalizma uz koji je uvezen još i konzumeristički duh, devastacija prostora, uništavanje prirodnog okruženja, uništavanje lokalne tradicije i etosa te samim tim i duha i njegovo adaptiranje savremenim globalističkim tokovima površnosti, ispraznosti, duhovne truleži i devolucije, a sve to u cilju služenja impersonalnim konstruktima kakve su država, EU i ostala unijaćenja. Sve gore navedeno, duh i tradicija jednog naroda, mještana određeno je i iminentno je upravo njegovom lokalitetu budući da je sve proisteklo iz njega, tom zemljom na kojoj smo odrasli.

Na svim gore datim primjerima vidjeli smo u praksi šta to znači impersonalnost države, i koliko je poguban taj samoproklamovani i apstraktni nacionalni, državni ili javni interes po realne potrebe građana, po njihova prava i slobode. Treba li da podsjećam da je opšteprihvaćeni pravni standard derogacija tih prava i sloboda u cilju zaštite tog državnog interesa? Šta tek reći o širim, naddržavnim entitetima poput EU čiji interesi imaju primat u odnosu na domaće, pa se oni usklađuju prema njima? Da li je to zaista vlast naroda? Upravo iz tog razloga, savremeni državni aparat je antidemokratski, savremeni globalistički trendovi su antidemokratski, upravo zato jer vode centralizaciji moći u rukama nekolicine pojedinaca. Demokratija podrazumijeva decentralizaciju. Zato je neposredna demokratija najbliža iskonskoj ideji. Ipak, o tome ću drugi put. Sada te stvari želim da sagledam iz drugog ugla.

Na primjeru Beransela je najočiglednije kako odluke impersonalnih entiteta, bilo da su u pitanju korporacije, države ili slično, doprinose uništavanju ekosistema, staništu mnogobrojnih mještana, kako im se narušavaju elementarna ljudska prava, i još važnije direktno ugrožavaju životi. To se dešava upravo zato što ništa od nabrojanog nije u interesu nijednog od tih entiteta, već je to profit ili ko zna kakvi još marifetluci. Danas je to Beranselo. Šta ako sjutra naša poltronska Vlada odluči da je u državnom interesu da se uništava sirijsko hemijsko oružje na našoj teritoriji? Ili još očiglednije, zar nisu već raznorazni investitori razorili i pokrali resurse ove zemlje preko svojih “strateških partnerskih ugovora” sa Vladom? Zar nisu i lokalni moćnici devastirali prostor i uništili ekosistem učinivši ga neodrživim na duže staze, tj. za pokoljenja koja dolaze? Eto sad je od strateškog interesa da se kroz Goricu, pluća grada Podgorice, probije tunel, koji bi skratio vezu između centra i Zagoriča, za cijelih 2-3 kilometra, a nanio nenadoknadivu i nepredvidivu štetu? Zar sva ta mjesta gdje su se gradili kojekakvi objekti, odlagao otpad, zar to nisu sve mjesta na kojima sjutra treba da žive vaša djeca? Da imate bilo kakvu moć, to valjda ne biste dozvolili. Ali danas je u Crnoj Gori popularno reći “niko nas ne pita”, i to u suštini jeste istina, i zato je potrebno zamijeniti postojeći korumpirani Sistem, nečim potpuno novim. Ideje zaista moraju biti revolucionarne ako stvarno žele da mijenjaju ovaj status quo.

eco4-scaled50011Neko će reći, ostavimo zaštitu životne sredine raznim environmentalistima, NVO koje se bore za očuvanje životne sredine od raznoraznih mahinacija koje sam prethodno pobrojao. I da, slažem se da je njihova borba legitimna, ali opet ograničena pravilima Sistema koji je osnovni uzrok trenutnom stanju. Djelovanje tih NVO se u ovom pitanju može izjednačiti sa djelovanjem nekih drugih NVO povodom nekih važnih političkih pitanja. Tu su razni izvještaji, zaključci, predlozi, tobožnji pritisak na Sistem da izmijeni postojeće stanje, dok u suštini održava isti status quo. Pozivi na recikliranje, upozorenja na globalno zagrijavanje, na ugradnju filtera za vazduh u raznim korporativnim industrijskim centrima su samo jalova opravdanja za postojanje ovakvih organizacija koje suštinski ničemu ne doprinose. Polazna osnova za ovo mišljenje je moj stav da ekološki problemi ni na koji način nisu odvojeni od društvenih i socijalnih.  Rast postojećeg Sistema, čiji je zakon postojanja zasnovan na nadmetanju, akumulaciji kapitala, i neograničenom rastu doveo je ove probleme – ekološke i socijalne – do tačke ključanja, u mjeri nezabilježenoj u dosadašnjim epohama ljudske civilizacije. Kapitalistički svijet, reciklirajući živi svijet u sve bleđi, neorganski skup robnih zaliha, bio je osuđen na pojednostavljenje biosfere, uništavajući zrno prirodne evolucije. Da bi se ovaj trend promijenio, ovaj Sistem mora biti zamijenjen ekološkim društvom zasnovanim na nehijrarhijskim odnosima, decentralizovanim zajednicama (komunama), eko tehnologijama poput solarne energije, organskom poljoprivredom, i industrijama prilagođenim ljudima – ili ti drugim riječima, tzv. licem u lice demokratskim formama nastanjenja, ekonomski i strukturalno krojenim prema ekosistemima u kojima su locirani! Kao što smo već vidjeli, korporacije su isto što i države (s tim što uživaju čak i veću moć) i one su centralizovane, od vrha ka dnu, i autokratske. To dovodi do njihovog neplanskog odnosa prema životnoj sredini, budući da im cilj naravno nije neka održivost ekosistema i životne sredine, već eksploatacija resursa zarad profita.Tako se cjelokupan ovaj svijet pretvara u jedno ogromno, jednolično prostranstvo za snabdijevanje sebičnih interesa vlasnika korporacija, raznih investitora i slično, ubijajući na taj način prirodni biodiverzitet, autentičnu floru i faunu raznih podneblja na planeti Zemlji. Na toj raznolikosti i autentičnosti se oduvijek odvijao život na zemlji. Već sam rekao da je upravo to tlo na kom smo odrastali iminentno našem duhu i karakteru, kako našem tako i duhu svakog drugog naroda na ovoj planeti. Već od ranije je jasno ko vuče glavne globalističke konce koji se manifestuju kroz razne naddržavne entitete koji omogućavaju ovakvu eksploataciju zahvaljujući slamanju prezaduženih i neodrživih ekonomija koje su pristale na taj svoj podređen položaj.
No, treba imati u vidu da je najbolji vid borbe protiv takvog Sistema koji je danas dominantan upravo stvarno ustanovljenje nečeg drugačijeg. Sa aspekta pitanja razmatranih ovdje, to bi bilo primarno moguće kroz neki vid radničkog samoupravljanja ekonomijom. To obično podrazumijeva društveno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju i svim proizvodnim preduzećima kojima samostalno upravljaju radnici. Sporiji rast zadruga je dokumentovan u brojnim studijama, koje pokazuju da je u tradicionalnom kapitalističkom preduzeću, vlasnici ‘i rukovoditelji’ postotni udio profita uveliko povećavaju kako se više zaposlenih doda na platni spisak. To je zato što je korporativna hijerarhija dizajnirana tako da se olakša eksploatacija koju usmjerava nesrazmjerni višak vrijednosti u proizvodnji radnika onima na vrhu piramide. Ovakav dizajn daje vlasnicima i menadžmentu vrlo jak podsticaj za širenjem, jer njihov prihod raste sa svakim novim angažovanim zaposlenikom. Stoga hijerarhijski oblik kapitalističke korporacije je jedan od glavnih uzroka odbjeglog rasta, kao i socijalne nejednakosti i uspona velikih biznisa i oligopola na tzv. “slobodnom” tržištu. Nasuprot tome, u kooperativnim zadrugama u kojim radnici dijele profit na jednake djelove, to samo znači više ljudi kojima će udio biti jednako dostupan – što dosta smanjuje inicijativu za širenjem. Sve to znači da bi ekonomija kojom upravljaju radnici težila stvaranju ekonomije sa više malih i srednjih preduzeća, umjesto ekonomije sa tek nekoliko ogromnih korporacija. To bi omogućilo njihovu lakšu integraciju u lokalne zajednice i ekosisteme – istovremeno ih čineći lakše zavisnim od “zelenih” izvora energije. To bi nadalje omogućilo stvaranje resursa u odnosu na realne potrebe zajednice, a s obzirom da bi bilo riječ o ljudima koji bi i živjeli na tom mjestu, za očekivati je da bi mnogo više vodili računa o zaštiti ekosistema i životne sredine u kojoj žive, omogućivši tako realnu simbiozu sa Prirodom, kao uistinu jedini održiv put za rješenje svih ekoloških problema, i uopšte jedini održiv put ljudske evolucije uopšte. Nadalje, kao prirodna nadopuna radničkom samoupravljanju, tu je i lokalno (komunalno) samoupravljanje, tj. samoupravljanje malih teritorijalnih jedinica. Ovo je sasvim logično, budući da direktna (participativna) demokratija zahtijeva da svi ljudi uzmu učešća u samom korijenu procesa donošenja odluka, eto recimo povodom ekoloških pitanja, budući da su oni sami mnogo svjesniji svojih užih ekosistema i biće skloniji strožijim zaštitnim mjerama u cilju zaštite svoje sredine od političara, državnih birokrata i velikih, zagađujućih posebnih interesa koji sada dominiraju “predstavničkim” sistemom vlasti.Osim toga, stvarna promjena mora doći odozdo, a ne odozgo, jer je to sami izvor društvenih i ekoloških problema s kojima se suočavamo, budući da lišava pojedince, zajednice i društva u cjelini, njihove moći, uistinu jedine ispravne, da oblikuju svoje vlastite sudbine kao što i  isisava njihove materijalne i “duhovne” resurse. Jednostavno rečeno, teško da je i potrebno nešto dubinski istraživati razumne ekološke i društvene razloge za decentralizaciju procesa donošenja odluka do samih korijena društva, do onih ljudi koji treba da žive u skladu sa donesenim odlukama. Sve to znači da bi lokalne zajednice kreirale socijalne i ekonomske politike prilagođene njihovim vlastitim jedinstvenim ekološkim i drugim uslovima, u saradnji s drugima. Odluke koje imaju regionalni značaj bi donosila konfederacija u lokalnim skupštinama, tako da svi pogođeni odlukom mogu učestvovati u njenoj izradi. Takav sistem bi bio samodovoljan kao radno mjesto i sudjelovanje zajednice bi podsticalo kreativnost, spontanost, odgovornost, samostalnost i poštovanje individualnosti – kvalitete potrebne da bi samostalno upravljanje efektno funkcionisalo. Baš kao što hijerarhija oblikuje one koji joj podliježu na negativne načine, sudjelovanje će nas oblikovati na pozitivne načine koji će ojačati našu individualnost i obogatiti našu slobodu i interakciju s drugima i prirodom.

Dakle, da zaključim, umjesto kapitalizma i korporatokratije treba favorizirati ekološki odgovorne oblike green-warriorslobodarskog socijalizma, uz ekonomiju utemeljenu na načelima komplementarnim sa prirodom, decentralizacija (gdje je to moguće i poželjno) velikih industrija, pre-obuka radnika, i povratak na načine proizvodnje koji su više nalik zanatlijskim, korištenje eko-tehnologija i ekološki prihvatljivih izvora energije za stvaranje zelenih proizvoda, korištenje recikliranih sirovina i obnovljivih izvora; integracije grada i sela, industrije i poljoprivrede; afirmacija permakulture, stvaranje samoupravnih zajednica koje žive u harmoniji s okolinom, a sami upravljaju radnim mjestima koja odgovaraju željama skupština mjesnih zajednica i vijećima rada u kojem se odluke donose po principima direktne demokratije i koje su koordinisane (gdje je to moguće i primjenjivo ) “odozdo” u slobodnom savezu. Takvo društvo bi imalo za cilj razvoj individualnosti i slobode svih svojih članova, kako bi se osigurao prekid dominacije čovječanstva nad prirodom tako što bi se prekinula dominacija unutar samog čovječanstva.

Jer kao što je poznato, i što nam je istorija pokazala, političke revolucije koje nisu zasnovane na socijalnim promjenama i masovnoj psihološkoj transformaciji – odnosno, prekid uslovljenosti robovskim mentalitetom absorbovanim i postojećeg sistema – dovodi samo do zamjene, nove vladajuće elite umjesto starih. Zato je prvo neophodna ekologija uma, oslobađanje od robovskog mentaliteta i pokret ka nečem novom, preuzimanje odgovornosti za cjelokupan svoj život učešćem u procesu donošenja odluka i uređivanjem sopstvenog života prema sopstvenom potrebama, a ne prepuštanjem tako važnih stvari nekim drugim ljudima, vladajućim elitama bile one političke ili korporacijske (budući da se i jedne i druge pletu oko jedinstvenog interesa – ličnog profita u samo različitim oblicima). Tek tada se može govoriti o demokratiji. Za uslove u kojima mi živimo, i s obzirom na marginalnost naše zemlje na globalnom nivou, ovo sve i zvuči previše revolucionarno i utopijski, a možda i samo potpuno nerazumljivo. Kako bi put prema svemu ovom iz postojećeg stanja trebao da izgleda u političkom smislu, pokušaću da predstavim u narednom tekstu. Ovdje su samo predočeni principi nekog novo društvenog uređenja, ovdje je ukazano na fatalnost postojećeg stanja kroz prizmu ekologije, što mi se činilo posebno važnim, jer ponoviću još jednom, zaštita te sredine, i biodiverziteta uopšte je zaštita samog ljudskog duha, njegove tradicije i kulture, tj. te različitosti, imajući u vidu tu neraskidivu vezu. Međutim, ako se ovako nastavi, sasvim je izvjesno da će se raskinuti i dovesti do daljeg međusobnog otuđenja među ljudima, koji će ostati bezlični, bez onog snažnog uporišta u duhu, i koji bi takvi izgubili svaki osjećaj empatije sa Prirodom, a samim tim i drugim ljudima, pretvorivši se u beskompromisnog predatora zarad postignuća nekih impersonalnih konzumerističkih ciljeva koje samo hrane njegovu oholost, pohlepu i gase život u njemu, a koji duh trenutni Sistem, koji gramzivo svojim pipcima zahvatio i našu zemlju, njeguje.

Za kraj, preporučujem da pogledate ovaj dokumentarac:
(Neke scene mogu izgledati slično nekim ovdje viđenim :))

Advertisements

One thought on “Ekološka država iz drugog ugla

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s